CEFTA

1. Šta, u najkraćem, podrazumijeva CEFTA sporazum? 

 ZIROJEVIĆ: Tijekom samih pregovora, a posebice nakon potpisivanja Sporazuma, u javnosti se licitiralo i još uvijek se licitira sa različitim informacijama o carinama u okviru Sporazuma. Želim još jednom da naglasim kako  CEFTA sporazum predstavlja konsolidiranu verziju svih carinskih koncesija iz prethodno zaključenih bilateralih ugovora o slobodnoj trgovini. Dakle, nema mjesta priči o nekoj iznenadnoj niti dodatnoj liberalizaciji koju je donijela CEFTA i dovela do ugroženosti domaće proizvodnje. Stupanjem na snagu ovog sporazuma nije se promijenilo baš ništa u smislu carinskih koncesija.

 

U vrijeme mog prethodnika, ministra Slobodana Puhalca, ali i nakon mog dolaska, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH zaista je pokušavalo da na sve načine približi Sporazum javnosti u BiH, a posebice ospodarstvenicima. Ipak, čini se da u tom nastojanju nismo bili jednako prodorni kao neki drugi, pa javnost ima samo polovičnu informaciju. Šta želim reći? Potpuno je jasno da CEFTA nije savršen Sporazum, kao što to, uostalom, nisu ni drugi slični ugovori, ali sigurno je da predstavlja poboljšanje u odnosu na prethodne bilateralne ugovore. U nizu prigodaa smo pokušali skrenuti pozornost na činjenicu kako bi bilo pogubno da je BiH ostala izvan Sporazuma, jer to ne bi spriječilo uvoz, ali bi znatno otežalo bosanskohercegovački izvoz u uvjetima kada su svi ostali u jednom jedinstvenom režimu. Zapitajmo se, da li je trebalo doći do takve situacije pa da onda razmišljamo šta da radimo?

 

1. Koje su prednosti CEFTE?

 

ZIROJEVIĆ: Čini mi se gotovo deplasiranim govoriti o prednostima ovog Sporazuma, jer šta god da smo rekli i na šta god smo pokušali ukazati bilo je odbačeno bez ikakvog razmatranja. Ipak, radi javnosti, želim još jednom navesti neke od prednosti:

 

§ Sporazum je stvorio iste uvjete trgovine u cijeloj regiji. To, konkretno, znači da je poslovna zajednica mogla u poznatim uvjetima imati dugoročnije planove poslovnih aktivnosti bez da režim trgovine varira od zemlje do zemlje, kao što je to bio slučaj sa bilateralnim ugovorima i to njih 32;

§ Ovakvo povezivanje regije daje šansu samoj regiji da se konsolidira iznutra, ali i da ima znatno povoljniju poziciju prema drugima. Okrupnjeno tržište je daleko privlačnije stranim, ali i domaćim ulagačima od malih segmentiranih tržišta. Bez obzira na važnost koju potpisnice Sporazuma same sebi daju, radi se o malim tržištima, a poznato je da kapital traži potrebnu kritičnu masu potencijalnih potrošača;

§ Zemljopisni položaj BiH u regiji je vrlo specifičan, te bi ostanak izvan ove zone slobodne trgovine bilo svjesno dovođenje gospodarstva u ''pat-poziciju'' iz koje teško da postoji izlaz. Dakle, bosanskohercegovački izvoz bi bio otežan u odnosu na druge, a uvoz se ne bi mogao značajnije smanjiti;

§ Koncept tzv. dijagonalne kumulacije porijekla robe, je možda jedan od najvećih prednosti ovog sporazuma. Najprije CEFTA kumulacija, a zatim i kumulacija sa EU (tzv. SAP kumulacija) trebalo je da da šansu domaćem gospodarstvu da uz niži stupanj obrade i prerade repromaterijala njeni proizvodi steknu BiH porijeklo i koriste ugovorenu preferencijalnu carinsku stopu, koja je u najvećem broju slučajeva nula. Brojni proizvodi u BiH imaju vrlo nizak stupanj obrade, te su vrlo teško stjecali porijeklo, a samim tim bili i manje konkurentni;

§ Eksplicitno je zabranjena primjena izvoznih subvencija, sa kojima je gospodarstvo BiH bila suočeno u prošlosti;

§ Brojne odredbe koje su se u primjeni bilateralnih ugovora pokazale nedovoljne ili neefikasne, poboljšane su u novom Sporazumu, a uvedeni su i neki novi mehanizmi, itd.

 

Dodao bih još da je BiH vrlo aktivna unutar uspostavljenih tijela po CEFTA Sporazumu. Smatramo da je to jedan od pravnih načina rješavanja mnogih problema. S druge strane, u kontaktu sa gospodarskim komorama i poslovnim subjektima, pokušavamo blagovremeno doći do informacija o primjeni neke nedozvoljene prakse, necarinske barijere i reagirati na to. Pokazalo se da su na ovaj način određeni problemi otklonjeni, a nekada i da nismo dobro informirani od strane našeg gospodarstva, tj. da neka informacija jednostavno nije točna.

3. Šta pokazuju analize vanjskotrgovinske razmjene od potpisivanja CEFTA?           

ZIROJEVIĆ: Službeni podaci o robnoj razmjeni govore da je u prvoj godini primjene došlo do nekih pozitivnih kretanja. Ona se sigurno ne mogu pripisati isključivo primjeni Sporazuma, ali se njegov efekat ne može ni negirati.

 

Mogu vam reći i podatak da su potpisnice koje To do sada nisu učinile, u skladu sa odredbama Sporazuma, pristupile pregovorima o daljnjoj liberalizaciji trgovine poljoprivrednim proizvodima. Prema informacijama kojima raspolažemo, zona CEFTA sporazuma bi uskoro trebala biti zaista zona potpuno slobodne trgovine. Dakle, carine se u najvećoj mjeri neće naplaćivati na trgovinu proizvoda s porijeklom među svim potpisnicama. Uvjeren sam da je praksa pokazala da je carinska zaštita određenih potpisnica za uvoz rezultirala istim takvim režimom za njihov izvoz. U tom ''praznom prostoru'' pojedini domaći proizvođači vidjeli su i iskoristili svoju šansu. Ovo se možda najbolje može pokazati na podatku da je BiH u 2008. godini bila najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda u Hrvatsku, među CEFTA članicama.

 

Ovim nipošto ne želim reći da problema nema i da ih ne treba rješavati. Kada se radi o domaćoj proizvodnji, mjere bih podijelio u dvije grupe: mjere unutarnje prirode i mjere preuzete prema trgovinskim partnerima. Iako aspolutno podržavam reakcije prema trgovinskim partnerima tamo gdje je to opravdano i u skladu sa preuzetim obvezama, uvjeren sam kako je ključ rješenja u mjerama unutarnje prirode. Ako bismo pošli od pretpostavke da zagovornici neselektiranog carinskog protekcionizma zaista i jedino na umu imaju zaštitu domaće proizvodnje, onda bih takav stav opravdao činjenicom da u uvjetima zakonske i institucionalne neuređenosti tržišta BiH jednostavno nemaju drugu ideju. Međutim, moram reći da uvođenje carina, kao zamjene za nepostojanje unutarnjih mehanizama ne samo da dovodi BiH u vrlo nezavidnu poziciju na međunarodnom planu, već jednostavno neće donijeti očekivane efekte.

 

Umjesto toga, potrebno je hitno i koordinirano djelovanje svih nadležnih institucija, kako bi se s jedne strane olakšao rad gospodarstvenika, ali i na odgovarajući način legitimno i legalno kontrolirao uvoz. Bilo bi nemoguće, a i neozbiljno da u par rečenica iznesem magični recept koji bi preko noći doveo do rješenja. Ipak, ima mogo toga što se može uraditi u vrlo kratkom vremenu.

 

Neosporna činjenica je da je vanjskotrgovinski deficit BiH veliki, ali naprije treba imati u vidu koji su to osnovni razlozi zbog kojeg je do njega došlo. Šire analize Ministarstva pokazuju da raste uvoz repromaterijala u BiH, ali i da je uvoz pojedinih proizvoda, zbog kretanja na svjetskom tržištu, značajnije skuplji. Drugim riječima, količine su na istoj ili nižoj razini, ali je njihova vrijednost veća. U tom smislu, promatranjem samo iznosa vrijednosti u robnoj razmjeni BiH (čiji iznosi neosporno rastu), može dovesti do potpuno pogrešne slike. Ovu tvrdnju možemo najjednostavnije pokazati na primjeru uvoza proizvoda iz glave 27 Carinske tarife (mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije, bituminozne materije i mineralni voskovi).

 

Najveća vijednost uvoza zabilježena unutar ove glave u 2008. godini je ona za tarifnu oznaku 2710 19 41 00 (teška plinska ulja za ostale namjene sa masenim udjelom sumpora ne većim od 0,05 %). Promatrano u odnosu na 2007. godinu, količina uvoza u 2008. godini je veća za 7,7 %, a plaćeni iznos je u 2008. godini veći za 43 %, što direktno upućuje na puno skuplji uvoz u odnosu na cijene koje su prevladavale na svjetskom tržištu u 2007. godini.

 

Slično, uvoz benzina s oktanskim brojem (RON) 95 ili većim, ali manjim od 98 (2710 11 45 00) količinski je u 2008. godini povećan za 0,2 %, ali vrijednosno za 17,2 %.

 

Struktura deficita BiH u 2008. godini pokazuje da vrijednost uvoza proizvoda iz pet glava carinske tarife i to onih koji se ne proizvode u BiH ili se koriste kao repromaterijali i oprema (mineralna goriva i proizvodim mašine, vozila, oprema, željezo i čelik) čini 55,31 % ukupnog deficita u 2008. godini. Uzimajući u obzir navedeno, bez značajnijih promjena u ovim grupama, teško može doći do značajnijeg smanjenja deficita robne razmjene BiH.

 

4. Koji su načini zaštite domaće proizvodnje i šta Ministarstvo preduzima na tom planu?

ZIROJEVIĆ: Mnogo se govori o odgovornosti ovog Ministarstva i drugih organa izvršne vlasti, što apsolutno stoji, ali u jednom trenutku morat ćemo početi da govorimo i o odgovornosti Parlamentarne skupštine BiH, koja skoro da ignorira sve što dolazi iz ovih institucija i djeluje potpuno samostalno. Dozvolite da ne može biti slučaj da se rad stručnjaka iz odgovarajućih resora do te mjere omalovažava i neuvažava.

 

Ja sam već nekoliko puta izjavio, a djelovanjem mislim i dokazao, da sam spreman raditi na razvoju domaćeg gospodarstva i njegovoj zaštiti tamo gdje je to potrebno i tamo gdje Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ima nadležnosti. Otvoren sam za razgovore i ideje i što je najbitnije dostupan svima koji su spremni raditi na tom zadatku na bazi partnerstva. Međutim, neću se složiti sa ad hoc, površnim i neosnovanim akcijama koje ugrožavaju teško stečene pozicije bosanskohercegovačkih izvoznika.

5. Zašto ste protiv usvajanja zakona o zaštiti domaće proizvodnje?

ZIROJEVIĆ: Mi smo u nekoliko navrata detaljno obrazložili razloge zbog kojih se protivimo njegovom usvajanju. Navest ću ponovo neke od njih:

1)      zakon ne samo da nije u skladu sa međunarodno preuzetim obvezama (CEFTA sporazum i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju) već i s relevantnim domaćim zakonodavstvom;

2)       zakonom se ne može uređivati materija na način koji je suprotan onom iz međunarodnog sporazuma ili propisa na koji se poziva;

3)       ovakav zakon će, najvjerojatnije, dovesti do primjene kontra mjera koje će domaći izvoz dovesti u tešku situaciju;

4)       bez odgovarajućeg postupka i kvantitativnih pokazatelja predviđa se uvođenje pune carine na preko 900 poljoprivrednih proizvoda od kojih se dobar dio ne uvozi;

5)      nije ispoštovan nijedan preduvjet za ovakvo djelovanje (nije bilo konsultacija, nitko od Strana nije obaviješten, nije dostavljen nijedan podatak koji govori u prilog uvođenju carina za ovoliki broj proizvoda), itd.

 

Dakle, Ministarstvo i Vijeće ministara BiH nije protiv zaštite domaće proizvodnje, ali smatramo da to ovaj zakon nikako nije, bez obzira na zvučan naziv.

 

6. Koje su posljedice sa kojima ćemo se suočiti usvajanjem

ZIROJEVIĆ: Vrlo iskreno, mislim da je ovo Ministarstvo u okviru Vijeća ministara BiH poduzelo sve kako bi Parlament BiH imao sve relevantne informacije u trenutku kada se bude izjašnjavao o Zakonu i bio svjestan odgovornosti koju preuzima. Ne želim da do toga dođe, ali u slučaju njegovog usvajanja, eventualnih kontramjera i drugih mogućih posljedica koje čak ne možemo ni pretpostaviti u ovom trenutku, neće biti sumnje na koju adresu se pogođeni bosanskohercegovački izvoznici i drugi privrednici trebaju obratiti.

 

Da zaključim, koristim ovu prigodu da još jednom javno pozovem sve nadležne institucije i predstavnike gospodarstva da zajednički radimo na iznalaženju potrebnih rješenja. Ja i moji saradnici ćemo, s naše strane, činiti sve da do njih i dođe.